HRVATSKA ZAJEDNICA TASMANIJE, AUSTRALIJA:
Razgovor sa Zvonimirom Vugrinčić, voditeljem hrvatskog radija Hobart

HOBART – Tasmanija otočna australska država, odvojena je od australskog kontinenta Bassovim prolazom, a na njenom najvećem otoku Tasmaniji živi oko 1200 Hrvata koji su na taj otok pristigli još u predprošlom  stoljeću. Iako u današnje vrijeme brzih komnikacija i napredne tehnologije vijesti brzo se šire, o našim sunarodnjacima koji uglavnom žive u glavnom gradu Hobartu i drugom po veličini gradu Launcestonu, rijetko čujemo novosti. Jedan od voditelja hrvatskog radio programa u Hobartu  Zvonimir Vugrinčić pobliže nam je opisao kako žive Hrvati na Tasmaniji, koji su uprkos mnogim teškoćama, uspijeli sagraditi crkvu, hrvatski i nogometni klub  i imaju svoj radio program.
Zvonimir, podrijetlom Zagrebčanin, stigao je na otok još prije dvadeset i dvije godine zajedno sa svojom suprugom Lidijom i dvoje djece, na nagovor njezinih roditelja koji su već bili ovdje dugo godina. Došavši ovdje prvo sam vrijeme posvetio učenju jezika a nakon toga započela je potraga za poslom. Radio sam u tvornici alata desetak godina kada mi se dogodila nesreća i kada mi je stroj odsjekao prst. Bio je to još jedan veliki šok za mene, a nakon toga još jedan veći, jer se i tvornica zatvorila. Australija umjesto da nam olakša život donijela je mnogo poteškoća koje smo uspjeli prebroditi a u kojima su nam puno pomogli i Lidijini roditelji. Danas sam u invalidskoj mirovini i radim kao jedan od voditelja na hrvatskom radiju Hobart FM, koji je jedan od najstarijih programas na ovom području, mislim na cijelu Australiju, započeo je svoju priču Zvonimir. Sa svojim emitiranjem radio Hobart  započeo je još 1976. Godine. Program se u prvo vrijeme emitirao samo jednom tjedno, a sada dva puta tjedno subotom i nedjeljom zahvaljujući meni jer sam se izborio za još jedan sat programa koji je u početku bio namjenjen za mlade ali tijekom vremena mladi su napustili taj rad i program je postao više manje isti kao u subotu tako i nedjelju. Program se emitira na radio postaji Hobart FM(96.1MHz). Sadržaji programa su informativno – zabavnog karaktera s obavijestima za zajednicu i dobro je primljen, a sluša se diljem svijeta zahvaljujući internet.  Zvonimir ujedno uređuje web stranicu Hrvata Tasmanije (www.tascro.com) i trudi se kako bi dijelovi ove zajednice bili povezani iako smatra da je razjedinjenost, jedan od glavnih problema ovakvih zajednica.
Zajednica se osnivala poslije drugog svijetskog rata kada je i najviše ljudi dolazilo u Australiju, a također i ovdje na Tasmaniju gdje onda bilo posla u izobilju jer se gradilo na sve stran. Ljudi su dolazili iz političkih i ekonomsklih razlog, a najveći problem je bio jezik kojeg nisu znali. To se tijekom vremena rješavalo i ljudi su se aktivnije uključivali u život Australske zajednice, a i izgrađivali su i svoju hrvatsku zajednicu.
Danas, prema mojem mišljenju, vlada razjedinjenost, zajednica djeluje pojedinačno, a ne u zajedništvu. Čini se kao da zasluge i slavu žele zasebno pojedinci, ali to nije dobro uopće ni u kojem smislu za zajednicu, a mislim također ni za Hrvatsku. Kako bi se nešto postiglo morate uložiti svoje vrijeme i novac, što nije lako u današnje vrijeme, a taj vaš trud malo će tko cijeniti, govori Vugrinčić, koji živi od svoje invalidske mirovine i koji zbog toga što Hrvatska ne priznaje australsku invalidnu mirovinu, mora živjeti i ostati u Hobartu.

UJEDINJENJE SVIH HRVATSKIH RADIO POSTAJA

Zvonimirova ideja o ujedinjenju svih hrvatskih radio postaja diljem svijeta, jedan je od njegovih započetih projekata u kojima već na početku nailazi na poteškoće, kao i u svakom poštenom radu koji netko želi napraviti za zajednicu ili Hrvatsku. Zna da je to nemoguće jer većina osoba koje je kontaktirao neće čak ni odgovoriti na email, a kako bi napravile nešto drugo. Ideja je bila vrlo jednostavna, objediniti sve radio postaje na web stranici što bi doprinjelo zbližavanju, izmjenu dragocjenih informacija Hrvatima u iseljeništvu, ali ipak odaziv je veoma loš, kako i sam kaže. ”Malo tko će podržati dobru ideju, ali kad toga ne bi bilo, svatko bi se ponovo bunio kako nema ničega”. Tu opet dolazi do izražaja razjedinjenost u hrvatskoj zajednici što nije uočljivo samo kod nas. Kolega s hrvatskog programa u Kanadi,  također priznaje kako se suočavaju s istim problemima u zajednici. Vjerujem da će se nešto pokrenuti možda na bolje, pomalo je i pesimističan zagrebčanin čiji glas rado se sluša.
Zajednica se može pohvaliti svojim lijepim hrvatskim klubom u Glenorchy koji je prošle godine proslavio pedesetu godišnjicu postojanja i djelovanja nogometnog kluba “Glenorchy Knights” koji je isto toliko star, te najužnijim prijestoljem ”Majke Božje Kraljice Hrvata” katoličkim centrom. Tako je ova mala zajednica postavila kamen temeljac 1989. za gradnju hrvatskog katoličkog centra i koji je danas završen u potpunosti. Naš katolički centar posjetili su mnogi poznati Hrvati iz domovine i Australije, a često nam u posjete dolaze i naši dragi umirovljenici iz Sydneya i Melbournea, a i iz drugih gradova Australije. Tu u centru postoji i hrvatsko groblje i kuća našeg svećenika. Crkveni odbor se brine oko uzdržavanje crkve i svih plaćanja koja se moraju platiti, a za vjersko obrazovanje brine se velečasni Berislav Hunski koji je i najzaslužniji što je izgrađen hrvatski katolički centar.
Zvonimir dodaje kako je opet započela s radom i hrvatska etnička škola zahvaljujući učitelju koji je došao iz Pertha ovdje živjeti. Sada uspješno vodi školu koja je već za kratko vrijeme svog obnavljanja dobila dosta priznanja i pohvala.
Možda je primjer hrvatske zajednice koja broji 400 obitelji više uočljivh problematika nego što su zajednice koje broje više tisuća članova. Ipak održivost i postojanje ove hrvatske zajednice u Hobart, zaslužuje pohvalu i želju za svakim daljnim nastojanjem da se njome čuje hrvatski glas, poput Zvonimirova kojeg sluša mnogobrojno hrvatsko iseljeništvo u cijelom svijetu.

Izvor: Hrvatski Vjesnik